Opis
Polazeći od Bourdieuove teorije književnoga polja, Pascale Casanova u ovome kapitalnom djelu s područja sociologije književnosti i književne teorije na vidjelo iznosi transnacionalne dinamike koje strukturiraju književni svijet, a koje su uvelike pod utjecajem društveno-političkih i ekonomskih kretanja. Unutar tog svijeta stvaraju se visoko hijerarhizirani, neravnopravni odnosi, naročito između centra i periferije. Centralne, dominantne književnosti koje su stoljećima nakupljale književni kapital, na čelu s Parizom kao književnim nultim meridijanom, etnocentričnim pristupom određuju što je književna vrijednost. Autorica međutim pokazuje da upravo marginalizirani autori s periferije svojim estetskim revoltom i nadilaženjem nacionalnih okvira često pokreću književne revolucije i stvaraju nove vrijednosti u književnom polju. Autorica posebnu pozornost posvećuje načinima oblikovanja nacionalnih i internacionalnih autora i književnih polja, akumulaciji književnog kapitala, modelima konsakracije autora te ulozi prijevoda u unifikaciji svjetskoga književnog prostora, osvrćući se pritom i na književne opuse te razmišljanja Miroslava Krleže i Danila Kiša.
