Opis
Ovaj je rad u čast akademika Eduarda Hercigonje zamišljen kao prilog razmatranju svečarove pozicije u hrvatskoj filologiji na prijelazu milenija, i prilog procjeni poticaja kojima je Hercigonja pokrenuo niz mlađih naraštaja hrvatskih filologa, staroslavista i »glagoljaša«, te – upravo slijedeći te impulse – kao pokušaj da se pridonese metodologiji suvremenog zaokruživanja znanja o pismovnoj (pismovnojezičnoj) strani hrvatskih glagoljskih tekstova, segmentu hrvatske filologije poznavanju kojega je i profesor Hercigonja svojim znanstvenim radom posljednjih desetljeća na mnogim planovima pridonio.
