Opis
Priče nas prate od najranijeg djetinjstva. Pričali su nam ih roditelji, djedovi ili bake pokušavajući nas razveseliti, umiriti, utješiti ili uspavati. Kada smo malo porasli, kupovali su nam slikovnice, bajke i zbirke dječjih priča. Ponekad smo ih slušali na radiju, gledali na televiziji ili u kazalištu. Oni malo mlađi imali su ih na video trakama ili na CD-ima. Koliko su djeca fascinirana pričama vjerojatno ne moramo govoriti. Nema roditelja koji nije čuo ono molećivo pričaj mi priču i po dvadeseti put pričao istu priču dok je dijete bez daha slušalo kao da priču čuje prvi put.
No, ni odrasli nisu manje fascinirani pričama. Kad sljedeći put budete na nekom predavanju, promatrajte malo ljude u publici. Kolikogod predavač govorio zanimljive stvari, mnogim slušateljima pažnja će povremeno odlutati i neće ga koncentrirano pratiti. No, ako kojim slučajem predavač kaže Sad ću vam ispričatu jednu priču svi će se prenuti i početi ga pažljivo slušati. Isto tako, ono što smo čuli na takvim predavanjima često zaboravimo, ali priča se sjećamo i nakon nekoliko godina. Zašto?
Priče obično govore o životnom iskustvu ili problemu neke druge osobe i načinu na koji ga je ona riješila. To su često problemi koje i sami imamo, mučimo se s njima i ne znamo ih riješiti. Dobra priča usmjerit će našu pažnju ne samo na taj problem i naše slabosti nego i na moguće načine rješenja i time nam pomoći da u sebi otkrijemo sposobnosti za koje nismo ni znali da ih imamo. Svaka priča otkriva nam nove mogućnosti.
NAPOMENA: greška na zadnjoj korici, slika u galeriji
