Opis
U ovoj nestašnoj knjizi, profesor književnosti Bayard tvrdi da u ovom dobu beskonačnog objavljivanja, istinski obrazovana osoba nije ona koja je pročitala knjigu, već ona koja razumije mjesto knjige u našoj kulturi. Koristeći primjere iz djela Grahama Greenea, Umberta Eca i drugih (pa čak i filma Dan mrmota), Bayard ispituje mnoge vrste “ne-čitanja” (zaboravljene knjige, knjige o kojima su drugi raspravljali, knjige koje smo nakratko prelistali) i mnoge potencijalno noćne more u kojima smo pozvani razgovarati o svom čitanju s drugima. U srži, ova divno ironična knjiga izaziva sve koji su se ikada osjećali krivima što su propustili neke od sjajnih knjiga da razmisle što čitanje znači, kako upijamo knjige kao dio sebe i zašto toliko vremena provodimo razgovarajući o onome što smo pročitali ili nismo pročitali.
