Opis
Govoriti u slikama, znači, govoriti svima i bez posrednika, bez znatnije pomoći imaginacije koja, recimo, riječ veže uz život čitaoca, pretvarajući ga u drugog autora djela. Slika se nudi odjednom, kao cjelina, ona se podjednako obraća upućenome i neupućenome, ona ima gotovo objektivnu vrijednost podatka koji jedva da je potrebno ispuniti ili nadopuniti vlastitim iskustvom. U tome je njena prednost, jer postoji sigurnost da će biti prihvaćena kakva jeste, ako ne prelazi okvire informacije, ali u tome je i dio njenog siromaštva koje odbija da surađuje sa slojevitim iskustvom gledaoca: ona odjednom i odmah kaže sve, bez ostatka koji u djelima, ako su ostvarena riječima, zauvijek čuva dio tajne o cjelini…
