Opis
Čim spomenemo borilačke vještine, odmah pomislimo na one koje dolaze iz Kine i Japana. Međutim ako pažljivije pogledamo povijest, vidjet ćemo da su borilačke vještine bile poznate širom svijeta – od Indije, Bliskog istoka, Rima i Grčke do Inka, Azteka i sjevernoameričkih Indijanaca. Ipak, dok je tradicija borilačkih vještina drugdje posve potonula u zaborav, na Dalekom se istoku dobrim dijelom očuvala i razvijala. Upravo njihovoj tradiciji zahvaljujemo što su ove vještine prenesene i popularizirane u našem dobu. Tome su uvelike pridonjeli veliki učitelji, ali i obilje dostupne literature.
Moramo spomenuti da je bilo i drugih utjecaja na razvoj ovih vještina. Tako, primjerice, pod utjecajem borilačkih stilova koje su porobljeni crnci održali u Južnoj Americi nastajecapoeira, vještina koja se sve više širi po cijelom svijetu.
Ovdje želimo prikazati onu zajedničku nit koja je osnova svih borilačkih vještina. Mnogi su učitelji govorili upravo o tome, pa ćemo koristiti njihove rijeći kao veliko blago koje nam je ostavljeno u nasljeđe.
Nažalost, danas puno ljudi borilačke vještine povezuje s postizanjem fizičke nadmoći i fizičkim razračunavanjem. Upravo suprotno, stari majstori tumače kako one to nipošto nisu. Pročitamo li njihove poruke i životopise, vidjet ćemo kako uvijek ističu stalnu budnost nad svojim postupcima, moralnost i pomaganje drugima. Tako karate-do majstor Funakoshi Gichin kaže: «Jedna od stvari koje uvijek govorim novim učenicima jest da onaj koji misli samo na sebe i koji je nepažljiv prema drugima, nije dorastao učiti karate-do.» Slavni Bruce Lee je rekao: «Jeet-kune-do ne služi da bi nekome nanjeli ozljedu, već je jedan od puteva kroz koje nam život otkriva svoje tajne… Jeet-kune-do je korak prema upoznavanju sebe.»
Svrha borilačkih vještina nije dakle borba sa protivnikom. Ipak, mi govorimo o pojmu koji se sastoji od dvije riječi: borilačke i vještine
